Filmske preporuke - žene iza kamera

Filmske preporuke - žene iza kamera

Možete li nabrojati nekoliko redateljica? Ako Vam je taj zadatak pretežak, onda vam nudimo kratak pregled dama koje (su) ponosno sjedile/sjede u svojim redateljskim stolicama i vikale/viču: "Reeez"!

Što je točno uzrok očiglednoj činjenici da su žene redateljice gotovo nepostojeća vrsta, pitanje je kojim se filmolozi zasigurno nerado bave. Teško je reći što se to ženskoj populaciji ispriječilo na putu da ostvari zapažen filmski uradak i tako stane uz bok kolegama redateljima. Ne možemo osporiti da su na tronu filmske industrije oduvijek sjedili muškarci. To nije zato što su talentiraniji, kreativniji, organiziraniji - od samih začetaka filmske industrije žene su se više isticale ispred nego iza kamera. Naravno da zbog toga znamo pregršt nevjerojatno talentiranih glumica, a redateljica se gotovo i ne možemo sjetiti. Već znamo da na svijetu nema profesije s kojom se ženske snage ne mogu nositi jednako dobro kao i muškarci, ali je ova profesija jedna od onih u kojoj su redateljice poput najrjeđih dijamanata. U nadi da nam u nekoj skorijoj budućnosti neće biti neobično ispod naslova filmova viđati ženska imena, upoznajemo vas s nekoliko hrabrih dama kojima je to pošlo za rukom.

Alice Guy-Blaché

Ova je Francuskinja prva žena koja je ušla u svijet filmske režije i time zadužila svoje sljedbenice. Sigurno nije bilo lako probijati led davne 1896. kada je još radila kao tajnica u pariškom Gaumontu, manufakturi koja se bavila proizvodnjom kamera. Nedugo nakon toga tvrtka Gaumont kreće u proizvodnju filmova, a Alice postaje njihova prva uzdanica. Poznata je po stotinjak uradaka, od kojih se ističe La Fée aux Choux koji je zapisan u povijest kao prvi uradak koji je režirala žena.

Leni Riefenstahl  

Riefenstahl će ostati zapamćena kao redateljica dokumentarnog filma Triumph of the Will, koji se smatra jednim od najvažnijih i najutjecajnijih filmova te vrste. Nastavila je snimati dokumentarce, pa je tako Olympia bio naslovni uradak za Ljetne olimpijske igre u Berlinu 1936. Njena druga strast bila je fotografija, a svojevremeno su njeni radovi krasili naslovnice najpoznatijih časopisa. U 71. godini je završila tečaj ronjenja, te tako postala "podvodna" fotografkinja. Bez obzira na naklonost Hitlera i nacističke partije, te političke konotacije u filmovima, smatrana je jednom od najznačajnijih redateljica svih vremena.

Jane Campion

Kritika ju priznaje kao jednu od značajnih redateljica novije povijesti, navodeći da je to zbog hrabrih i zapanjujućih filmova koje stvara. Pažnju je privukla crnom komedijom Sweetie koja prikazuje krajnje disfunkcionalnu obitelj, nastavila je s filmom An Angel at My Table opisujući život slavne spisateljice s Novog Zelanda, Janet Frame. The Piano joj je donio slavu i čak tri slavna kipića  za glavnu žensku ulogu, sporednu žensku ulogu, te najbolji scenarij, te nagradu festivala u Cannesu.

Kathryn Bigelow

Bigelow je prva žena koja je osvojila Oscara za najbolju režiju (2010.) za The Hurt Locker. Niskobuđetnim filmom o ratu u Iraku pomela je konkurenciju među kojom se našao i njen bivši suprug James Cameron kao redatelj Avatara. Ona je pionirka u stvaranju akcijskih filmova, kao što su Point Brake, Strange Days. Za Guardian je izjavila: "Postoji otpor kod žena kada je u pitanju stvaranje filmova, ja sam to odlučila ignorirati. Ne mogu promijeniti žensku populaciju i ne želim prestati snimati. Sasvim je irelevantno tko je režirao film, bitno je hoćete li na njega reagirati  ili nećete."

Mira Nair

Rođena Indijka započela je karijeru kao glumica, a nastavila kao nagrađivana redateljica dokumentaraca. Njen prvi uradak Salaam Bombay! nagrađen je na festivalima u Cannesu i Montréalu, te nominiran za nagradu Akademije u kategoriji za najbolji strani film (1988.). Komedija Monsunska vjenčanja (Monsoon Wedding) iz 2001. secira kulturnu tradiciju Indije i borbu protiv ugovorenih brakova. Puneći police nagradama brojnih filmskih festivala, Mira je odavno prešla granice Bollywooda gdje je jedna od najuvaženijih redateljica.

Sofia Coppola

Kći slavnog redatelja filma Kum (Francis Ford Coppola) svakako je imala nešto lakši put nego njene prethodnice. Upravo je ova tatina kći imala priliku glumiti Mary Corleone u trećem nastavku Kuma. No slavno prezime  je prestalo imati važnu ulogu kada je 2004. osvojila Oscara za najbolji scenarij (Izgubljeni u prijevodu) i tako obitelji Coppola priskrbila nagrade Akademije kroz tri naraštaja(djed, otac, te ona). Njen prvi uradak The Virgin Suicides nije bio toliko uspješan, no svakako je privukao zanimanje kritike. Filmom Negdje (Somewhere) iz 2010. dokazala je svoju redateljsku vrijednost i osvojila Zlatnog lava u Veneciji, kao prva žena koja je osvojila nagradu u toj kategoriji.

 

Ocijeni članak:

Prosjek: 5 (3 glasova)

Podijeli članak:

Postani član

Dobri stari Gricni

  • <span>Dobri</span> stari Gricni

    Prije nego smo pokrenuli poddomenu za kulturu više od godinu dana svakodnevno smo Vas uveseljavali originalnim "Gricni" člancima. I dalje, baš kao i do sad, nastavit ćemo s tom dobrom starom praksom!

    Opširnije...

Gricni na brzaka

Vodni rat
"Ideš dalje" u Berlinu
Kvartet KLANG
Continentalova tjedna izdanja
ISTINSKA SREĆA - Sharon Salzberg
Animafest djeci osigurao kino, radionicu i igraonicu!
10 dana za osmijehe uz Continentalove crtiće!
Veliki proljetni glazbeni outlet
Bolero - Davor Suhan
Opaki zalogaji - Anthony Bourdain
Glorija u &TD-u
Žuta crta
DANI EUROPSKOG FILMA: PARTNERI
Reckless - KAMENO MESO
6. Festival židovskog filma

Gricni kategoriju