Embassy 516

Embassy 516

„Embassy 516“ je dubrovački progresivni rock sastav koji postoji od 2006. i polako se bliži svom albumu prvijencu „Surveillance of the Environment“. Gricni je porazgovarao o bendu, snimanju albuma i planovima s glavnim autorom, vokalom i gitaristom Žarkom Dragojevićem.

Kakva se priča krije iza imena Embassy 516?

- Samo postojanje banda „Embassy 516“ jest usko povezano uz jednu vrstu rock fanatizma i crpljenja inspiracije iz autora i bandova koji su obilježili vremensko razdoblje unazad 50 godina. Sam naziv banda je preuzet iz kronologije zbivanja koja su se događala 1995.godine, kada je član „Manic Street Preachersa“ iz Walesa, Richey James Edwards, pod misterioznim okolnostima nestao i do danas nije utvrđeno je li čovjek živ ili mrtav... Posljednje mjesto gdje je viđen jest soba 516 u londonskom hotelu „Embassy“ gdje je bio prijavljen. Isto kao što su on i njegovi kolege iz banda prerasli iz glazbenih zaljubljenika u autore koji stvaraju vlastitu glazbu, tako je i skupina mladih Dubrovčana osjetila potrebu da se u jednom vremenskom razdoblju okupe i svoj rad i predanost imenuju kao „Embassy 516“. Band postoji od 2006. godine, a uz nekoliko izmjena i u današnjoj ovisnosti o životnim prilikama i potrebama, ponekad djelujemo kao tročlani, a ponekad kao četveročlani sastav.

Embassy_516

Koliko vam činjenica da ste iz Dubrovnika otežava glazbeni život? Ima li možda kakvih prednosti?

- Dubrovnik je miljama daleko od centra glazbenih i kulturnih zbivanja Republike Hrvatske, a kamoli ne europskih metropola. Slika u medijima o Dubrovniku kao „kulturnom“ gradu je pomalo neutemeljena. Osim par ljetnih mjeseci u kojima grad oživi uz „Dubrovačke ljetne igre“ i priljev turista, ostatak godine postoji svojevrsna rupa. Svaki organizirani događaj od strane skupine entuzijasta u raznim udrugama i na radionicama je jedini pomak k boljemu, ali apsolutni nedostatak scene je ono što koči svakog autora koji promisli o izlasku na sjever ili zapad. Jedina prednost koju smo u ovim godinama kao band imali jest prostor „Udruge Mladih Orlando“ koji smo dobili na besplatno korištenje, te gdje održavamo probe banda. Na tome smo itekako zahvalni, ali smo isto tako tužni jer su u tim istim prostorijama nekad odjekivali zvukovi preko 20 mladih dubrovačkih bandova, a danas ih je tu manje od desetak... Mi smo izabrali onaj teži put te već godinama pokušavamo stvoriti uvjete za svoj proboj na scenu - bilo regionalnu ili nekim čudom europsku. Band trenutačno djeluje na relaciji Dubrovnik – Split – Zagreb, te se ljudi čude kako uopće opstajemo u takvim uvjetima gdje nas dijele ogromne kilometraže i fizičke udaljenosti. Ali možda su sve te teškoće i ponekad nemogući uvjeti upravo razlog zašto i nakon 5 godina ne stajemo na izgradnji imena „Embassy 516“ kao simbola dubrovačke nepostojeće scene i simbola upornosti. Bez obzira na to koliko puta smo naišli na nerazumijevanje okoline, i mnoštvo zatvorenih vrata, neodgovorenih mailova i telefosnkih poziva - odbijamo odustati!
Žarko Dragojević
Što se trenutačno događa s bendom?

-  U proteklim godinama smo snimili mnoštvo demo cd-ova i naslovni video spot (2008.), od kojih su neki bili dostupni u javnosti, a neki su ostali na našim računalima kao dobar omjer i uvid našeg napretka i odrastanja u glazbenom smislu. Prošlu 2010. proveli smo velikom većinom posvećeni studiju, te smo konačno snimili prvi album na kojemu će se naći 12 skladbi. Neke od njih datiraju još iz 2005. godine, i toliko su puta odsvirane na probama i koncertima uživo da smo ih jednostavno morali studijski zapisati na trake. Uloženo je mnoštvo truda i novaca da u svemu tome ostanemo prisebni i svoji te da na ploči odrazimo svoje artističke zamisli. Kako je jednom prilikom Peter Hook (Joy Division / New Order) rekao. „Biti u bandu je kao biti u braku bez seksa.“ Tako se nekako vjerujem osjećaju svi koji su se jednom našli u bandu. Sve je to stvar pomirenja različitih ljudskih karaktera i želja u određenom trenutku. Ako se to poklopi, onda znate da zbilja radite na jednom hvalevrijednom projektu; te onda ništa uloženo nije previše. Nakon usnimljenog i miksanog materijala ostao je još mastering i tisak, ali zbog izostanka bilo kakvog sponzora ili potpore platežno moćne izdavačke kuće ne možemo požuriti prije nego samostalno steknemo novčana sredstva. Koliko je to teret, na svoju ruku je i olakšanje, jer nismo ovisni o nikakvim vremenskim rokovima i datumima koji bi mogli stvoriti dodatni pritisak.
Embassy_516_Live

Kakva je bila suradnja sa Hrvojem Nikšićem iz „Kramasonik studija?

- „Kramasonik studio“ je bio jedno novo, te itekako pozitivno iskustva za „Embassy 516“ kao band. S Hrvojem je ostvarena nadasve prijateljska i takoreći demokratska atmosfera, a u svemu tome nismo izgubili profesionalnost koja je ostala na zbilja visokom nivou za jedan mali band koji po prvi puta ulazi u studio s ciljem snimanja „pravog“ albuma. Naša predodžba je bila u glazbu unijeti neke elemente moderne tehnologije i koristiti razne VSTi instrumente, samplere i sekvencere koji bi obojali ploču u nešto hladniju atmosferu, ali... Kako to inače biva u životu, već prvog dana snimanja smo na Hrvojev nagovor napravili ogroman zaokret i odlučili da će album biti itekako topao, prirodan i s osjećajem da band svira veoma blizu vas. Iz ove sadašnje perspektive s odmakom gdje smo zbilja mogli sumirati odrađeni posao, ne postoji niti jedna zamjerka ili nezadovoljstvo; spojili smo sebi svojstven zvuk s mnoštvom reverba i delaya, ali u kombinaciji sa starim string mašinama, Leslie orguljama i cjelokupnim zidom analognih procesora zvuka koji slušatelja vraćaju unazad 30 do 40 godina. Album „Surveillance of the Environment“ će biti neočekivano iznenađenje za publiku ovih prostora; ili će postići baš suprotan efekt i biti im sasvim nejasan i apstraktan. Jedno je sigurno, a to je da smo na njemu objedinili karakteristične zvukove Hrvoja Nikšića kao producenta, u kombinaciji s pomalo filmskom kulisom koju i inače „Embassy 516“ dočarava uživo.

Imate li već kakvih dogovora oko izdavanja prvog albuma? Kad se to može očekivati?

- Izdavanje albuma je ona škakljiva situacija u kojoj se nalazi svaki mladi band na početku svoje ozbiljne karijere. Naš odabir u ovom trenu je ostati nezavisan i imati svaku moguću kontrolu nad materijalom. Objava bi trebala biti najkasnije do početka 2012. godine, a u kojim uvjetima i putem kakvih kanala je još uvijek teško za precizirati. Nadamo se najboljemu, ali čak ni najgora moguća solucija neće nas obeshrabriti u traženju daljnjeg rješenja.
Embassy_516_nastup

Kakvi su planovi za ovu sezonu? Ima li koncerata na vidiku?

- Baš zbog cjelokupne situacije oko djelovanja banda u 3 različita grada i objave albuma u skoro vrijeme, nekako mislim da će svirke uživo pričekati. Najbolji aspekt za osjetiti band jest uživo, ali bez dobro osmišljenog marketinškog plana i kampanje kojom bi doprijeli do većeg broja publike, nema potrebe dodatno se iscrpljivati te vrijeme i energiju trošiti na manje svirke. Nakon izlaska albuma nadamo se da ćemo i tu stranu valjano pokriti, te publici pružiti priliku da „Embassy 516“ osjeti na koncertima u najboljem svjetlu.

Tagovi:

Ocijeni članak:

Prosjek: 5 (11 glasova)

Podijeli članak:

Postani član

Dobri stari Gricni

  • <span>Dobri</span> stari Gricni

    Prije nego smo pokrenuli poddomenu za kulturu više od godinu dana svakodnevno smo Vas uveseljavali originalnim "Gricni" člancima. I dalje, baš kao i do sad, nastavit ćemo s tom dobrom starom praksom!

    Opširnije...

Gricni na brzaka

Čudo u Poskokovoj Dragi
Susan Perrow - radionica
RAT ART – DVADESET GODINA POSLIJE
7. Kreativna događalica
U boljem svijetu - KIC
DANI EUROPSKOG FILMA: OBITELJ
Sebenico - ''DOBRA VEČER, UZORITA''
Žrtve zemljopisa 2: povratak žrtve
Green Lantern
Elitna postrojba 2
Garaža
Animafest djeci osigurao kino, radionicu i igraonicu!
Fedrina ljubav
Sve o seoskom turizmu za neznalice
ISTINSKA SREĆA - Sharon Salzberg

Gricni kategoriju